Digitalna zbirka Vaših literarnih i likovnih radova  "Kapljice snova"

Izbor radova:

Snježana Lalić, prof. HJ

Rosana Zupičić, prof. LK

Dragica Pršo, dipl.knjiž. i prof. HJ

Poziv uredništva digitalnog školskog lista

P O Z I V   U R E D N I Š T V A

Uredništvo Vašeg digitalnog školskog lista "Zaro" poziva sve učenike od 1. - 8. razreda na sudjelovanje u izradi digitalne zbirke vaših literarnih i likovnih radova. Radove možete predati knjižničarki kao glavnoj urednici lista,  učiteljici likovne kulture Rosani Zupičić,  učiteljici Snježani Lalić ili  poslati mailom na osmontezaro@net.hr

Očekujemo Vas s veseljem!

uredništvo

 

  :: opširnije :: 

Vaša likovna umijeća

Vi ste marljivo crtali i izrađivali mala likovna umjetnička djela. Sada možete jednim jednostavnim klikom na Foto galeriju "prošetati" digitalnom galerijom vašeg školskog lista. Prosudite sami jesmo li dobro izabrali i time obogatili i opravdali naslov Podlistka "Kapljice snova".

(uredništvo)

  :: opširnije :: 

Marko Milec, 4.b - nagrada na Lovrakovim danima 2012.

Svakom su mladom čovjeku potrebni vrijedni uzori

Imam više uzora u životu, a glavni su mi sportaši. U rukometu mi je uzor Ivano Balić. Zato što dobro igra rukomet i jako je spretan u tome.

U skijanju mi je uzor Ivica Kostelić  jer je osvojio razne medalje u skijanju. Jako dobro skija i puno toga se odrekao kako bi postao skijaš.

U nogometu mi je uzor Leo Messi. Jako dobro igra nogomet i najbolji je igrač Barcelone.

Što se tiče prijateljstva, koje mi je vrlo bitno, glavni uzor mi je moj prijatelj Mladen. Dobar je, društven i lako prašta.

Uzor u učenju mi je brat jer je bio dobar u školi i jako dobro radi testove. Brat mi pomaže u učenju. On je jako dobar brat!

Uzor u znakovnom jeziku su mi Petra i Antonio jer sam od njih puno naučio.

Želio bih biti kao svi oni zato što želim još puno naučiti od njih.

mentorica: učiteljica Irena Radolović

 

  :: opširnije :: 

Paola Račić, 5.a ( nagrada na Općinskom LiDraNu 2012.)

 U zagrljaju zelenila

         Fijuu. Maleni bijeli oblutak s gotovo savršeno zaobljenim rubovima je pored mog uha. Buć! Uronio je u kristalno čistu, riječnu vodu u čijem sam se odrazu promatrala. Vrhovi moje brončane kose bili su napola umočeni u nju, koliko sam se približila površini. Malene su kapljice vlažile moje lice, što mi je dobro došlo zbog ovakvog sparnog zraka u ovo toplo, lipanjsko popodne.
Usprkos tome, još je sva okolina bila zelena, svježa i izgledala je jako odmorno i veselo, njoj još nije smetala vrućina. Maleni povjetarac gotova da nisam ni osjećala, ali odale  su ga zaigrane travke. Potočić je bezbrižno žuborio protiv mene, kao da mi se smiješi, kao da me pokušava obradovati. Što mu je i uspijevalo. Njegova pjesma, pjevana glasom sreće, donosila je pozitivnu energiju i optimizam. Pridružilo mu se  šuškanje lišća i veseo pjev ptica. Svaki list, svaka vlas trave i svaki pupoljak, uljepšavali su moj dan. Vidjelo mi se to u očima, u osmjehu.
Priroda je dragocjen, neprocjenjiv dar koji malo nas zna cijeniti. Prema drugima se ponašajte onako kako biste željeli da se drugi ponašaju prema Vama, i priroda je živa. Nemojte je uništavati, pazite ju, njegujte, jer dobro se dobrim vraća.

mentorica: Maja Radolović Čalić, prof.

  :: opširnije :: 

Dunja Celesta Cvar, 7.b (nagrada na Općinskom LiDraNu 2012.)

Jednostavne riječi

Misli su staklene špekule u džepu
koračam kroz parka tišinu,
u njima stabla preslaguju tamu,
A ja za njihovu vedrinu
preturam riječi, oble i glatke,
no, osjećam im oštrinu.
Osluškujem riječi teške i slatke,
zvukovi špekula sijeku tišinu.
Kako da uhvatim riječ
šarene latice moje?
Kada su riječi guste,
kada su poput boje.
Crvena kao krv,
plava kao snovi,
zelena kao ljubav,
žuta kao plamenovi.

Dakle,
pokušavam shvatiti tisuću grama
u jednom kilogramu
i zemlju što se vrti oko svoje osi,
a ja oko svoga srca.

U utihnulom parku.
Odlazim.
Ne odlazim.
U odrastanje, mislim
u vrijeme.
Naprijed ili natrag,
svejedno.
U mirisne vrtove moje bake,
u mirisne vrtove moje majke.

mentor: Vladimir Papić, prof.
 

  :: opširnije :: 

Sanel Ilić, 7.b - pohvala na općinskom LiDraNu 2012.

Nestašan i mali

Kada se spremao doći na svijet, bio je mali i nemoćan,

u obliku anđela, što će s neba ispratit ga.

Gore je sve moguće, znaju ptice, zna i on,

zna da ima jedno pitanje, što će mu odgovorit Bog.

Pa ga upita malo stvorenje, što je tužno jer ga napušta,

to mjesto čistoće, samo ime kaže - nema granica,

ni ratišta ni zla, ni ubojstva, ni ružnog sna,

nebo se time naziva, svi smo bili gore, pa čak i ja.

.....

  :: opširnije :: 

Martina Kaić, 3.a - pohvala na natječaju "Hrvatska kulturna baština"

Kažun

 

Mala hiža od stin,

zarešćena u koruni

na njivi sama stoji.

 

Nikad su se težaki i pastiri

u njega skrivali,

da hi dažd ne smoči.

 

Danas je težaki i pastiri sve manje,

a kažun čeka nike nove stanare.

 

mentorica: učiteljica Đeni Rojnić, produženi boravak

  :: opširnije :: 

Nina Brajković, 5.b ( natječaj Europa u školi 2012.)

Baka i djed

 

Baka i djed, oni su tu,

vole te čak i u snu.

Mene su naučili igrati karte,

igrali smo ih sate i sate.

 

Baka me naučila pletenice plesti

i prljavu krpu istresti.

Djed me naučio šah igrati,

što je zabavno i vrijeme mi trati.

 

Uče te odsvirati koju notu,

uče te boljem životu.

 

mentor: Vladimir Papić, prof.

  :: opširnije :: 

Lucija Pranjković, 5.b ( natječaj Europa u školi 2012.)

Naučila sam ...

 

Naučila sam od djeda i bake

da ne treba ispod klupe lijepiti žvake.

Na moja pitanja uvijek su odgovali

i nikad se od toga nisu umarali.

 

Kada smo se igrali uvijek su mi popuštali,

mada sam bila dosadna oni su u tome guštali.

Baka me učila kako da molim,

kako da prirodu i životinje poštujem i volim.

 

Baka me uvijek dizala kad sam pala,

toliko me voljela da bi za me život dala.

Djed me učio kako da kosim,

kako da lijepu i čistu odjeću nosim.

 

To je to što sam naučila od bake i djeda i

više mi se pisati ne da.

 

mentor: Vladimir Papić, prof.

 

  :: opširnije :: 

Paulo Possi, 5.b ( natječaj Europa u školi 2012.)

Što sam naučio od bake i djeda

 

Moj djed i baka naučili su me svašta,

sve što mi je zaželjela mašta.

Naučili su me pisati slova,

ostvarili mnogo snova.

 

Od njih sam naučio u vrtu kopati

i s loptom se loptati.

Naučili su me sjeme sijati

i pričali mi kako će proklijati.

 

mentor: Vladimir Papić, prof.

 

  :: opširnije :: 

Vida Burić, 6.a ( Općinski LiDraNo 2012.)

Zima

Zima je prava stvar,
vrijeme skijanja i vrijeme grijanja.
Otvorim prozor, vani puše,
i sve mi se knjige razbaruše.
Počnem slagat jednu po jednu,
evo ti kiše, pa mi smoči najviše vrijednu.
Onda dođe snijeg i posipa cijelu sobu,
prekrije sve knjige razbacane po podu.
Zima ipak nije prava stvar
jer mi je i radijator
došao u kvar.
Uz tu zimu mama viče:
„ Idi baciti smeće!“

Ja danas stvarno nemam sreće!

 

mentor: Vladimir Papić, prof.

  :: opširnije :: 

Katja Radolović, 5.a ( Općinski LiDraNo 2012.)

Stablo

Sunčano je, vedro i prohladno jutro. S prozora svoje sobe promatram prirodu zimi. Pogled mi je odlutao do obližnje livade prekrivene mrazom nalik na snijeg. Usred te livade stoji stablo ogljelih grana. S njega je upravo poletjelo jato svraka- tih kreštavih simpatičnih ptičica koje uporno pokušavaju pronaći poneko zrnce hrane koje je ostalo u kućici za ptice na velikim granama tog stabla. Misli su mi odlutale nekoliko mjeseci unatrag, u vruće ljetne mjesece, kada smo za vrijeme ljetnih praznika moja prijateljica i ja svaki dan tražile sklonište od ljetne žege pod krošnjom tog stabla. Kako je samo izgledalo raskošno! Grane su mu bile okićene velikim zelenim listovima stvarajući najljepši i najugodniji suncobran na svijetu. Njegova nam je krošnja pružala svježinu. Duboko u njoj, svježinu bi tražile i male raspjevane ptičice čiji nam je pjev ispunjavao srce radošću. Moja prijateljica i ja smo svakodnevno pod tim stablom pričale, igrale razne igre i razmjenjivale slatke male tajne koje bi stablo kao najbolji prijatelj vječno čuvalo. Iz tog razmišljanja trgnuo me zvuk mobitela, zvala me prijateljica da zajedno idemo u šetnju. Stablo je ostalo vani, samo, ogoljelih grana i tužno. Vjerujem da i ono kao i mi nestrpljivo očekuje ljeto kada ćemo se ponovno družiti: stablo, ptice i mi.

mentorica: Maja Radolović-Čalić, prof.

  :: opširnije :: 

Nina Brajković, 5.b ( Općinski LiDraNo 2012.)

Sreća

Sreća je  vjeverica na grani,
sreća je kada
sunce urani.

Sreća je ptica let,
sreća je
u polju cvijet.

More plavo
puno je sreće,
nitko sreću
zamijeniti neće.

Život je sreća to znaj,
sreći nikad
neće biti kraj.

  :: opširnije :: 

Marko Banović, 5.b ( natječaj Poj riči materinske)

Snig u Puli

Od svih mista na svitu

meni se najviše pježa Pula.

To je grad kadi se san se rodija

i ni previše okolo hodija.

 

Jako ja lito i more volin,

ali kad pade snig lipljega ni.

U jutro se zbudin

i sve je z bilon ponjavon pokrijeno.

 

Najdemo se u kortu

z škornjami do kolini

i do škurega doma ne bimo hodili.

Magari žedni,

magari lačni,

svi smo se veselili!

 

Ja bin vero stija

da i uve zime zapada puuuno sniga

i da se ščokivamo od Monte Zara do Verude!

  :: opširnije :: 

Nina Brajković, 5.b ( natječaj Poj riči materinske)

Naša draga Istra 

Lipo vam je                               

I naše je more

najlipše na svitu,

naša se dica

vajk raduju litu.

 

Oj, Istro draga!

Od Pule do Umaga.

Oj, Istro moj kraju!

U tebi je živiti kako u raju.

biti u Istri,

tamo di su nikad

živili Histri.

 

U Istri su

tepla lita,

ali najlipša je

kad cviće cvita.

  :: opširnije :: 

Zimski trenutci u 2.a

Da sam pahuljica

Da sam pahuljica jedva bih čekao zimu. Tada bih po cijele dane letio i igrao se. Djeca bi mi se veselila. Letio bih svugdje da me sva djec vide. Na kraju dana umoran bih se spustio na bor.

Danijel Đokić, 2.a

Posljednji žuti list

Bilo je stablo puno lišća. Kada je došla jesen bio sam posljednji. Zapuhao je vjetar i pao sam na pod. Svi su me gazili. Pokupio me jedan dječak i obojio me u zeleno. Ponovno sam oživio.

Lovro Soldo, 2.a

  :: opširnije :: 

Pjesničko iskustvo jedne djevojčice

 Danas sam čitala dječje radove digitalnog školskog lista. Prisjetila sam se da sam kao djevojčica pisala pjesmice. Moja učiteljica se zvala Mira Mišta i poslala je moju pjesmu "Kutija" glavnoj urednici tada popularne dječje emisije HRT-a "Bistrooki" Višnji Lasti. Pozvali su me u emisiju i ja sam odrecitirala svoju pjesmu. Još uvijek je se sjećam jer je gostovanje u toj emisiji, put u Zagreb i spavanje u hotelu s učiteljicom za mene bilo prekrasan doživljaj.

Pod opširnije pročitajte pjesmu.
 

  :: opširnije :: 

Katja Radolović i Paola Račić, 5.a

PRIČA POSVEĆENA MAMAMA

UVOD

Bok! Ja sam Kelly! Trenutno sam u sirotištu. Još čekam pravu obitelj. Svoje dane provodim u igri s mojim prijateljima Peterom i Paulom. Pratite moje zgode i nezgode do pronalaženja savršene obitelji.

  :: opširnije :: 

Gloria Suton, 4.b

Božićna želja

Za Božić imam posebnu želju,

da ga svi ljudi provedu u veselju.

Da bolesna djeca ozdrave

i sve ružno zaborave.

Da bude puno mira, ljubavi i sreće

i da se sve to oko nas okreće.

 

  :: opširnije :: 

Ana-Marija Lukanović, 6.a

Pomaganjem drugima postajemo bolji!

          Šećem gradom, vidim crninu. Osjećam se loše. Ne zbog mog vida, nego zbog riječi koji prolaznici kažu. U sebi mislim također crno. Možda zbog predrasuda, možda zbog mog vida. Nastavljam, čujem pjev ptica, lagani povjetarac puše. U glavi vidim tu predivnu sliku. Uživam sve dok ne dođem do semafora. Slika nestaje, sve je crno. Stojim, osjećam se grozno, nekako .... crno.

I onda čujem topli glas koji otopi crnilo u mojoj duši. Stavim ruku na to rame. Tu toplinu ništa ne može zamijeniti. Prelazak preko ceste po prvi put bio je lijep. Kažem : "Hvala!" i u glavi mi se pojavi svjetlo poput sunca nakon kiše.

 

 

  :: opširnije :: 

Sanel Ilić, 7.b

 S T R A N A C

da raščistim te stvari sa sobom, trebat će mi vremena,

ni upaljač neće palit ako nema kremena,

situacija gadna, jer ni osjećaja nemam,

tako malo imam, a toliko toga trebam,

zaključan u mislima, jednostavno neću van,

dajem sve šta imam, pa odem iz igre izigran,

  sve što je lijepo brate kratko traje,

nije uvijek istina da dobiješ ako daješ,

gorki osjećaj me uzme, kad dobijem nož u leđa,

teško se pretvarat da ništa od tog ne vrijeđa,

znam da sam obećao da ću zadnji ovdje ostat,

doživio poraz, ali bitka je moja,

lagano ludim, ne mogu se kontrolirat,

....

  :: opširnije :: 

Grafiti Sebastijana Grgića, 7.b

  :: opširnije ::  » Arhiva naših vijesti