Puno stoljeća kasnije, kada su se mnogi Bakrani, poznati pomorci, uputili na daleka mora, nastalo je Primorje, duga ulica uz samu obalu mora s lučicom za brodove. Na putu iz Grada prema Primorju smjestila se još jedna crkva, ali ne i posljednja. To je crkva Majke Božje od Porta - zaštitnice pomoraca i ljudi sljubljenih s morem. Iako je za Bakar vezano puno legendi, rado ću vam ispričati jednu vezanu baš za tu crkvu. Ispričala mi ju je prabaka tijekom ovih zimskih praznika koje sam, već pogađate, provela kod nje, none i nonića u Bakru.

Legenda je još iz vremena turske opasnosti nad ovim krajevima.

Naime, legenda kaže da su se Turci jedne noći prikrali do crkve koja je bila van gradskih zidina i nezaštićena te ukrali pozlaćenu srebrnu krunu s kipa  Bogorodice. No, nakon što su se dali u bijeg s ukradenom krunom bilo im je onemogućeno kretanje.

Tako su  krunu morali ostaviti u obližnjem žbunju te potom pobjegli, a Bakrani su kasnije krunu našli i vratili na mjesto. Sada ta  crkva ponovo blješti starim sjajem jer je nedavno renovirana.

Danas, u ovo zimsko vrijeme Bakar je najpoznatiji po jatu što malih, što velikih labudova koji uveseljavaju velike i male ploveći našim prekrasnim zaljevom.

Nije li zanimljivo provesti zimske praznike na tako uzbudljivom mjestu, punom legendi i događaja?

A maškare?? O njima ćete čuti idući puta. ( Lucia Ugrčić, 6.b)