Na vrata nam često pokuca rodbina, dragi gost, prijatelj. Ali, što ću učiniti da mi sreća pokuca na vrata?

"Podijelio bi je svojoj obitelji, tužnima i neraspoloženima" (Antonio)

"Odveo bi je u svoju sobu" (Filip)

"Zajedno bi se igrali" (Mišo)

"Otvorila bi joj vrata i ponudila joj topli čaj. Pitala bi je želi li biti moja prijateljica. Kad bi ja bila sretna i ona bi bila sretna" (Nika)

"Podijelila bi je po cijelom svijetu" (Viktoria)

"Podijelila bi je sa svojom najboljom prijateljicom" (Beata i Avina)

"Upitala bi je: molim te srećo, hoćeš li mi donijeti sreću, kao i mojoj obitelji, prijatzeljima i učiteljici? I pružila bi joj dom" (Irma)

"Pozvao bi je unutra. Igrali bi se, ručali bi, crtali. Sve bi to usrećilo mene i sreću" (Matej)

Učenici III.a razreda i učiteljica Ljiljana Tončinić)