Zastali smo, još uvijek ljetni povjetarac mrsio je kose, a užarene oči bogatile su se slikama sočnog pitomog Zagorja.

Srdačan doček domaćina hotela Varaždinskih toplica i nasmijana lica učiteljica: Ljiljane Tončinić, Snježane Lalić, Rozane Cerin Kanpić, Vesne Vretenar i Nermine Mezulić prema fotoaparatima koji su škljocanjem ovjekovječili ljepote prirode i druženja.

Varaždin, barokni gradić, već se budio. Zanimljivi trgovi popločeni drevnim kamenim pločama, a crkve, jedna do druge napete, ponosne, nakinđurene stare dame.

            Dvorac oblog trbuha, stisnut zidinama kao pojasom, sjede zadovoljno kao prava turska utvrda. Nepamćena stoljeća dvorac zaljubljeno promatra i čuva Varaždin.

Šetali smo, fotografirali se uz kip staroga Grgura. Već mu se palac pozlatio koliko ga trljaju ruke i prsti turista i prolaznika.

            I na kraju klet „Kozjak“ na uzbrdici, s prekrasnim vidikom u daljinu pitomog Zagorja.

Večer je topla, zvjezdanog neba i nadasve obećavajuća. Privatni hotel u stilu nadahnute povijesti i starine davnih stanovnika. Zdravice, dobrodošlica i igrokaz „Vile i vilenjaci“.

Krenusmo kući, uz prekrasne prizore dvorca Trakošćan.

Djeco, ovo bi mogao biti upravo vaš izlet i škola u prirodi!

Učiteljica Snježana Lalić