Dok su još postojala "ognjišća", na njih bi domaćin donio panj (cok ili badnjak) koji se potpalio na Viliju Bojžu i trebao je gorjeti do Sveta tri kralja. Uz panj badnjak vezivala su se različita predviđanja kakva će biti "litina", a njegov bi se pepeo tijekom godine upotrebljavao za posipanje kupusa protiv gusjenica,  kao lijek za ljude i sredstvo protiv tuče. Tijekom večere kućedomaćin bi posuo malo od svakoga jela i prolio malo vina po panju  kako bi iduća godina bila rodna i puna obilja. Ispod stola na kojem se večeralo stavljalo bi se sijeno i slama.  Nakon večere slijedile bi različite igre kojima se kratilo vrijeme do odlaska na polnoćku.

 Prilikom odlaska na misu muškarci bi prije nahranili stoku. Božićni se objed pripremao što bogatije. Ponegdje se božićno čestitanje obavljalo tek na Stipanje ili na Novu godinu, a ponegdje i na sam Božić, a bilo je poželjno da prvi čestitar bude muško. Na novogodišnje jutro okupili bi se dječaci te odlazili čestitati suseljanima, od kojih su tada dobivali darove, orahe, jabuke ili lješnjake. S vremenom su otvorena ognjišća izišla iz uporabe, pa su se tako i božićni običaji donekle promijenili.

Kićenje novogodišnjeg bora nije hrvatski običaj, već njemački i datira iz 18. stoljeća. Lik Djeda Mraza uveden je iz SAD-a, točnije iz reklame za Coca-Colu iz 30-tih godina 20. stoljeća. (Gabrijela Janjić, 7.b)

(Izvor: Istrapedia)