U kazalište dođemo pogledati predstavu koja je već „gotov čin“, no taj cijeli proces nastanka predstave (tko je osmišljava, tko odabire glumce, postavljanje scenografije, glazba, kostimi, rasvjeta…) je zapravo također vrlo zanimljivo popratiti jer kazališna predstava krije iza sebe mnogo truda velikog broja ljudi koji su zaslužni da ona nastane.

Učenik M. I. je stoga naveo neka mjesta i osobe koje su potrebne da bi predstava nastala.

"Orkestralna rupa- prostor ispod pozornice gdje svira oko 80 muzičara. Rupa postoji kako orkestar ne bi zauzeo mjesto glumcima i plesačima na pozornici.

Osobe koje sudjeluju u nastanku neke predstave, opere ili baleta su: redatelj, scenograf, kostimograf, kompozitor, rekviziteri, šminkeri, inspicijent, dizajner rasvjete…

Kompozitor- osoba koja osmisli glazbu

Šminker-osoba koja šminka glumce

Scenograf-osoba koja osmišljava scenski prostor

Kostimograf-osoba koja osmišljava odjeću za glumce

Dizajner prostora- zadužen za podešavanje reflektora i svjetla kako bi sve izgledalo magično

Rekviziter-pomagač glumcima"

A učenici M. U., N. C., i Z. C. kao aktivni članovI ansambla Istarskog narodnog kazališta napisali su kratke osvrte na svoje glumačko iskustvo.  Što za njih znači gluma, kakav je osjećaj „stati“ pred publiku i utječe li možda gluma i na njihov svakodnevni život možete saznati u nastavku. 

 "Iako sam već četiri godine član dramskog studia INK, tek sam prošle godine prvi puta glumio u nekoj predstavi. Predstava se zvala „Oluja u glavi“ i nije bila klasična predstava s nekim određenim slijedom događaja i radnjom. Govorila je o našim iskustvima kao tinejđera tako da nismo dobili gotovi scenarij koji smo morali “nabubati” napamet, već smo svi skupa radili na tekstu. Nije to bila uobičajena predstava kakvu sam očekivao za moju prvu predstavu, ali bila je zabavan izazov i uživao sam raditi na njoj. Prije izvedbe bilo je malo treme, ali čim sam stupio na pozornicu sva trema je nestala. U predstavi smo također često komunicirali sa publikom te smo čak s njima odigrali igru Nisam nikad. Iskustvo je bilo ugodno, nisam se osramotio i to je najvažnije. Jedino mi nije bilo baš po volji što sam u jednoj sceni morao čistiti nered na pozornici koji smo izazvali u prethodnoj sceni.

Član sam glumačke skupine u Istarskom narodnom kazalištu i to iskustvo mi dosta pomaže u životu, naročito u odnosu s ljudima, ali i sa samim sobom." (M.U.)

 "Jako me se dojmilo kazalište i  ne mogu bez njega, jednostavno sam se pronašao u glumi i plesu. INK je za mene poput jedne velike kuće s jako puno djece gdje se svi družimo i zabavljamo. Svi si međusobno  pomažemo, poštujemo se i prihvaćamo kakav god da je netko i nema kritiziranja. S vremenom, kako sam sve duže bio član kazališta, znanje i odnos sa ljudima u svakodnevnom životu mi  se mijenjao. Mislim da sam počeo koristiti drugačije termine i riječi, zvučati ozbiljnije i zrelije. Definitivno mi je pomoglo i u skrivanju osjećaja i slično. Na primjer dođe ti da plačeš pa sakriješ to i izgledaš sasvim normalno, ili te nešto boli ili si ljut,a ti to odglumiš kao da si super… Tako sam ja to iskustvo iskoristio za školu, a pošto idem i u glazbenu školu, kada radim neku plesnu točku ili etidu mogu se jako prilagodit glazbi ili isto tako napraviti. Fora je biti u kazalištu, veoma posebno iskustvo. (N.C.)

 "Dramski studio INK počela sam pohađati s 8 godina. Na početku mi se nije baš svidjelo, ali s vremenom sam sve više i više uživala u glumi i dramskim igrama. Jednoga dana je moja mama vidjela objavu u kojoj je pisalo da će biti audicija za predstavu ENI. Odlučila sam ići i prošla sam. Bilo je zahtjevno, zabavno a ponekad čak i dosadno, ali nakon te predstave sam stvarno zavoljela kazalište. Nakon par mjeseci bila sam pozvana da glumim u predstavi San ivanjske noći. U to vrijeme sam toliko voljela kazalište da bi ponekad i rekla da imam duže probu samo kako bih gledala kako drugi glume. Glumila sam i mladu pionirku u predstavi Ljetopis, a onda je uslijedila i uloga u Orašaru. Bilo je jako lijepo iskustvo biti u svim tim predstavama, upoznala sam puno novih ljudi, redatelja i glumaca. U dramskom studiju mi je jako zabavno, smijemo se, igramo i uživamo. Uglavnom, u dramskom studiju nije nikada dosadno. Prije predstave nekad imam malu tremu,  ali onda se opustim i osjećam se kao na probi. Kazalište je mjesto gdje ja najviše uživam, a da nije kod kuće. Jako volim kazalište i mislim da ću ga zauvijek voljeti. " (Z.C.)

Ako i vi imate želju „zaviriti“ u skrivene kazališne tajne, prošetati iza kulisa Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu ili samo ponoviti kazališni bonton pristupite sljedećim linkovima i uživajte. A knjižničarka Vam poručuje da imate  ivirtualne muzeje i druge virtualne posjete i šetnje i na virtualnoj knjižnici na https://sites.google.com/view/virtualnaknjinicaomontezaropu/home

https://hr.izzi.digital/DOS/1989/2156.html

https://hr.izzi.digital/DOS/1989/2140.html

https://hr.izzi.digital/DOS/1989/3771.html

učiteljica GK: Štefica Čeh, mag.mus.